1918. godine u Selnici je od tuberkuloze umrlo 16 ljudi, a od "španjolske" i "engleske" groznice ili ifluence 27 ljudi. U Selnici i okolici samo u vremenu od 26. listopada do 6. studenog, dakle u svega 12 dana umrle su 22 osobe ili gotovo dvoje svakog dana. Najviše ih je umrlo 28. listopada, čak 6 ljudi. U jesen 1918. godine kad se je već raspala austro-ugarska monarhija, vojnici koji su se vratili sa različitih dijelova Europe kući očekujući bolji život, dočekalo ih je siromaštvo, glad, nepravde, neravnopravnost, korupcija i vlast u rukama onih koji nisu ni iskusili teškoće rata. S obzirom na to od 2. do 4. studenog 1918.godine odjednom se diglo cijelo Međimurje. Izvršeni su juriši na općine, žandarmerijske stanice, dvorce, marofe, dućane, šumarije, škole i sve ostalo što nije bilo na istoj strani klasnoj ili nacionalnoj. Započelo je u Prelogu i Goričanu da bi se ubrzo proširilo na cijelo Međimurje pa tako i na Selnicu. 3. i 4. studenog iz marofa u Črnoj Mlaki raznijeto je dosta žita i stoke. Znatna šteta učinjena je na postrojenjima za eksploataciju nafte, strojevi su uništeni, a duboki bunari (500-800m) zatrpani su. U školi su uništene mađarske knjige i spisi. Napadnuta je i trgovina Neumann Lajosa i u gužvi koja je nastala ubijen je Neumann Lajos, vjerojatno nesretnim slučajem (u službenom spisu stoji da je uzrok smrti ubojstvo u pucnjavi). To je jedini poznati slučaj u cijelom Međimurju da je netko tako stradao u revolucionarnom istupu naroda. O represiji protiv revolucionarnog pokreta u Selnici postoje nesigurni podaci. Narod je morao vračati na marof u Črnoj Mlaki i mjesnom trgovcu sve što je odnijeto i više. Žandarske i vojne patrole obilazile su brežuljkasta područja , ondje se opijale, ponekog uhitile i ispitivale uz više ili manje batina.
1944. Godina
Krajem studenog 1944. godine Kalnički partizanski odred (koji su činili Međimurci) je krenuo u Koncovčak gdje su razmješteni u kljetima da se odmore. Istovremeno je bataljun pripremao napad na uporište u Selnici, gdje je 16 Mađara čuvalo naftne izvore. Te iste noći Selnica je dobila pojačanje od 80 mađarskih vojnika. Zato je četa došla neprimjetno do Selnice, dva voda su ostala u zasjedi na cesti prema Čakovcu i Murskom Središću, a jedan je napao uporište. Mađarski vojnici su otvorili žestoku vatru i bacali bombe. Borba je trajala jedan sat, a zatim su se Mađari sa velikim brojem žrtava predali Zarobljeno je 56 mađarskih vojnika, poginulo 12, a ranjeno 15. Kod Kalničkog odreda poginuo je jedan vojnik iz G. Pustakovca, dvojica su teže ranjena, a nekoliko ih je bilo lakše ranjeno. Odred je uništio materijal koji nije mogao izvući, pa je tako zapaljena zgrada, dva automobila, skladište s kožom i hranom, te je ispuštena nafta iz rezervoara. Nakon toga odred se povukao u Koncovčak jer nije mogao izdržati pritisak neprijatelja koji je dolazio iz Čakovca. U Selnici je 21. prosinca 1845. rođen Stjepan Šadl koji je bio župnik u Macincu. On je bio rodoljub, te se opirao nasilnoj mađarizaciji Međimurja i zbog toga bio proganjan zajedno sa još nekoliko međimurskih svećenika.
