OPĆINA SELNICA

POVIJEST ŽUPE

Najstariji popis župa biskupije zagrebačke postoji od 9. kolovoza 1334. kada su bili službeno proglašeni statuti Kaptola. U tome se spisu, pored još nekoliko međimurskih župa, spominje i župna crkva Sv. Marka u Selnici. Svakako da je ista postojala i ranije, ali se nezna točna godina njezine prvogradnje. No već i ovaj podatak budi osjećaj poniznog poštovanja.
U ta je prastara vremena ondašnjom Hrvatskom, pa tako i Međimurjem vladao kralj Karlo Robert, sve do svoje smrti 1342. godine. U selničkom kraju su oko 1649. godine većinom živjeli protestantski vjernici, ali su isti dolazili na mise koje je držao katolički svečenik, a s vremenom je dosta njih preobraženo na katolicizam. Protestantska vjera zaostala je u Međimurju iz vremena bana Juraja Zrinskog mlađeg koji je istu dosta podupirao i braniopočetkom 17. stoljeća, iako je Hrvatski sabor još 27. listopada 1609. godine zaključio da se u ondašnjoj Hrvatskoj i Slavoniji ne priznaje niti jedna druga vjeroispovjest osim katoličke. Pitanja ljudske vjere oduvjek su bila delikatna stvar koja je direktno zadirala u najdublju intimu svakog pojedinca, pa nije čudan podatak kako je u Selnici oko 1657. godine još živjelo oko dvadesetak protestantskih obitelji. Kako god onda bilo danas više nije tako. Iz kanonskih vizitacija obavljenih u Međimurju početkom 1660. godine saznajemo kako je župna crkva Sv. Marka nila zidano zdanje sa kvalitetno izrađenim krovom. Iznad svetišta je već bio svod, a nad crkvenom lađom drveni strop. Crkva je onda imala 4 neimenovana oltara. U već sazidanom tornju zvonila su dva zvona, jedno teško oko 300, a drugo oko 500 Kg.
Iz vizitacije od 12.05.1688. godine saznajemo kako je krov crkve prekriven crijepom. U blizini svetišta je zidana sakristija iz koje se ulazilo u drvenu propovjedaonicu. Sada se već spominju samo tri zidana i neposvećena oltara Sv Marka, bl. djevice Marije i Sv Antuna Padovanskog. Također se u ovom službenom crkvenom opisu župe selničke decidirano tvrdi kako je sav narod katoličke vjere.

Zagrebački kanonik Nikola Nadaždi došao je u Selnicu 13.05.1692. godine i našao novosagrađeni jednokatni i neograđeni župni dvor. Župna crkva još te godine nije bila posvećena, kao ni tri oltara. Na oltaru se nalaze dvije svete slike, Sv Marka u sredini i Sv. Vida iznad nje. Oko 1698. godine u župi Selnica živi 2523 osobe rimokatoličke vjeroispovjesti.
Još 1720. godine spomenute selničke plemičke obitelji imale su pravo pokopa svojih mrtvih u samoj crkvi Sv. Marka, pa je u ono vrijeme bilo zapisano kako je crkveni pod već iznimno oštećen i razrovan. Godine 1747. crkva je bila nanovo obnovljena i popravljena, usred nje bila je podignuta nadsvođena grobnica i nova sakristija. Uz glavni oltar, postojala su već i dva pobočna, Sv, Ane i Sv. Antuna Padovanskog, te prekrasan oltar bl. Djevice Marije u kapeli Tijela Isusova. Godine 1793. župna crkva Sv. Marka iz Selnice dobiva nove orgulje sa devet registra, postavljene ne koru. U crkvenim se dvjema grobnicama više nitko ne pokapa. Bio je podignut i novi toranj sa tri zvona na zapadnoj strani crkve. Žitnice su sagrađene 1880. godine, da bi 1963. bile adaptirane i služile kao vjeronaučna dvorana. Dvorana je obnovljena 2005. godine iznutra i izvana.
U Selnici je 1802. godine živjelo 823 žitelja u ukupno 103 kuće i svi su bili kmetovi čakovečkog vlastelina Juraja grofa Festetića. 1857. godine, selo Selnica ima i školu u kojoj je učilo 32 dječaka i 30 djevojčica. I dam damas, eto nakon gotovo 7 stoljeća svog postojanja, crkva Sv. Marka evanđeliste u Selnici je velebno i impozantno zdanje sa još ljepšim sakralnim spomenicima kulture u svojoj unutrašnjosti.
Opširnije...