Povijest župe

Najstariji popis župa biskupije zagrebačke postoji od 9. kolovoza 1334. kada su bili službeno proglašeni statuti Kaptola. U tome se spisu, pored još nekoliko međimurskih župa, spominje i župna crkva Sv. Marka u Selnici. Svakako da je ista postojala i ranije, ali se nezna točna godina njezine prvogradnje. No već i ovaj podatak budi osjećaj poniznog poštovanja.
U ta je prastara vremena ondašnjom Hrvatskom, pa tako i Međimurjem vladao kralj Karlo Robert, sve do svoje smrti 1342. godine. U selničkom kraju su oko 1649. godine većinom živjeli protestantski vjernici, ali su isti dolazili na mise koje je držao katolički svečenik, a s vremenom je dosta njih preobraženo na katolicizam. Protestantska vjera zaostala je u Međimurju iz vremena bana Juraja Zrinskog mlađeg koji je istu dosta podupirao i braniopočetkom 17. stoljeća, iako je Hrvatski sabor još 27. listopada 1609. godine zaključio da se u ondašnjoj Hrvatskoj i Slavoniji ne priznaje niti jedna druga vjeroispovjest osim katoličke. Pitanja ljudske vjere oduvjek su bila delikatna stvar koja je direktno zadirala u najdublju intimu svakog pojedinca, pa nije čudan podatak kako je u Selnici oko 1657. godine još živjelo oko dvadesetak protestantskih obitelji. Kako god onda bilo danas više nije tako. Iz kanonskih vizitacija obavljenih u Međimurju početkom 1660. godine saznajemo kako je župna crkva Sv. Marka nila zidano zdanje sa kvalitetno izrađenim krovom. Iznad svetišta je već bio svod, a nad crkvenom lađom drveni strop. Crkva je onda imala 4 neimenovana oltara. U već sazidanom tornju zvonila su dva zvona, jedno teško oko 300, a drugo oko 500 Kg.

Iz vizitacije od 12.05.1688. godine saznajemo kako je krov crkve prekriven crijepom. U blizini svetišta je zidana sakristija iz koje se ulazilo u drvenu propovjedaonicu. Sada se već spominju samo tri zidana i neposvećena oltara Sv Marka, bl. djevice Marije i Sv Antuna Padovanskog. Također se u ovom službenom crkvenom opisu župe selničke decidirano tvrdi kako je sav narod katoličke vjere.
Zagrebački kanonik Nikola Nadaždi došao je u Selnicu 13.05.1692. godine i našao novosagrađeni jednokatni i neograđeni župni dvor. Župna crkva još te godine nije bila posvećena, kao ni tri oltara. Na oltaru se nalaze dvije svete slike, Sv Marka u sredini i Sv. Vida iznad nje. Oko 1698. godine u župi Selnica živi 2523 osobe rimokatoličke vjeroispovjesti.
Još 1720. godine spomenute selničke plemičke obitelji imale su pravo pokopa svojih mrtvih u samoj crkvi Sv. Marka, pa je u ono vrijeme bilo zapisano kako je crkveni pod već iznimno oštećen i razrovan. Godine 1747. crkva je bila nanovo obnovljena i popravljena, usred nje bila je podignuta nadsvođena grobnica i nova sakristija. Uz glavni oltar, postojala su već i dva pobočna, Sv, Ane i Sv. Antuna Padovanskog, te prekrasan oltar bl. Djevice Marije u kapeli Tijela Isusova. Godine 1793. župna crkva Sv. Marka iz Selnice dobiva nove orgulje sa devet registra, postavljene ne koru. U crkvenim se dvjema grobnicama više nitko ne pokapa. Bio je podignut i novi toranj sa tri zvona na zapadnoj strani crkve. Žitnice su sagrađene 1880. godine, da bi 1963. bile adaptirane i služile kao vjeronaučna dvorana. Dvorana je obnovljena 2005. godine iznutra i izvana.
U Selnici je 1802. godine živjelo 823 žitelja u ukupno 103 kuće i svi su bili kmetovi čakovečkog vlastelina Juraja grofa Festetića. 1857. godine, selo Selnica ima i školu u kojoj je učilo 32 dječaka i 30 djevojčica. I dam damas, eto nakon gotovo 7 stoljeća svog postojanja, crkva Sv. Marka evanđeliste u Selnici je velebno i impozantno zdanje sa još ljepšim sakralnim spomenicima kulture u svojoj unutrašnjosti.NEKI OD ŽUPNIKA KROZ POVIJEST

Martin (1501.)
Ivan Berković (1660.)
Gašpar Brošić (1688.)
Vuk Kukuljević (1692.)
Mihalj Potočnjak (1716.)
Matijaš Šalec (1747.)
Kapelan Stjepan Medunić ((1747.)
Župnik Smodić (prije 1793.)
Petar Mikulec (1793.)
Janko Šenk (krajem XIX. st.)
Josip Tišler (krajem XIX. st.)
Valent Kraljić (do 1912.)
Ignacije Rodić (do 1950.)
Kapelan Ivan Kolenko (1941. – 1950.)
Stjepan Kavran (do 1979.)
Kapelan Leonard Markać (1976. – 1979.)
Josip Horvat (1979. – )