Stara škola Selnica

Škola na tom području postoji od početka 19. stoljeća, ali zapisi prve sačuvane spomenice škole bilježe vrijeme prije 1925. godine. U njoj se doduše spominje Gustav Slavkovsky kao poznati učitelj koji je službovao u Selnici do pred prevratno doba. Prije njega službovao je Gjuro Spindler. Eventualnim starijim učiteljima ne nalazi se spomena. Poslije prevrata prvim hrvatskim učiteljem bio je ovdje Božo Vurzan. Isto se tako u Spomenici škole spominje da je zgrada škole u blizini crkve, da je u derutnom stanju, te da posjeduje i povrtnjak i školski voćnjak u svrhu gospodarske obuke, a da nedostaje lozinjak i cjepinjak. Uz pomoć dr. Ivana Novaka – međimurskog preporoditelja, u Selnici je 1919. godine osnovana Pučka čitaonica “Prosvjetno društvo za Međimurje”, kako bi unaprijedila prosvjetu, kulturu i umjetnost. Zbog preskučenog prostora škole u Selnici i pomanjkanja učitelja, od polovice do trećine obveznika nije polazilo školu na što su iz godine u godinu bile upozoravane školske vlasti. Tako je u školskoj godini 1930/1931. u prvi razred trebalo upisati 199 đaka, a upisano je samo onih 96 koji su došli u školu prvih dana u rujnu.

Tek 1941. godine da bi se rasteretila škola, otvara se škola u Bukovcu, a otvaraju je Mađari želeći ugoditi narodu i mađarizirati ga. Prva škola smještena je u obiteljsku kuću Dvanajšćak Ivana i Jurja. Tek 1969. godine, otvaranjem nove školske zgrade u Selnici koju i danas polaze učenici ovog kraja riješili su prostorni problem. Uz školu je 2002. godine sagrađena Školska športska dvorana. Danas školu polazi 336 učenika u 12 razrednih odjeljenja, a u sklopu škole je i područna škola Zebanec sa 4 razredna odjela nižih razreda.
Škola je osim niz drugih priznanja koje su učenici i zaposlenici stekli predanim radom, 2003. godine postala nositeljem zelene zastave.
Nju dodjeljuje međunarodna zaklada za odgoj i obrazovanje, za okoliš (FEE), a škola stječe naslov Eko-škole. Time čitava zajednica prihvaća odgovornost za očuvanje okoliša, te svojim djelatnim odnosom spram njega potiče kulturu življenja u skladu s nedirnutom prirodom.